Vjecni sjaj Bosne i Hercegovine

Svi mi drugi svoju tamu nude / A iz tebe sija vjecni sjaj / Zato si u svemu za me naj naj naj

19.02.2007.

Lijek za oci.....

18.02.2007.

Najjaci grad svijeta

Sarajevo je kroz vjekove dozivjelo razne strane vladare, okupacije i opsade. Kad su srbi 5. aprila 1992. godine napali Sarajevo, bio je to pocetak najduze opsade u historiji covjecanstva. Pocela je ubistvima mladih zena Suade Dilberovic i Olge Sucic, koje su ucestvovale u demonstraciji za mir. Ubili su ih snajperisti sa krova hotela "Holiday Inn", u kojem je ratni zlocinac Radovan Karadzic imao kancelariju. Most, na kojem su te dvije mlade zene ubijene, danas nosi njihova imena.

Opsada je trajala do 29. februara 1996. godine, sto znaci 1.425 dana. Kostala je oko 12.000 zivota.

Srbi su zatvorili dovod vode i plina u grad, i zaustavili sve konvoje koji su pokusali unijeti hranu u grad. Sarajlije su bile prinudjene donositi vodu sa izvora i cesmi po gradu, sve dok su ih snajperisti cekali i pucali na njih dok su stajali u redu. Mnogo drveca je poruseno da bi se prezivjele duge zime.

Na Sarajevo je svakodnevno padala kisa od stotina granata sa srpskih polozaja u brdima oko grada. Sve je bilo na meti, cak i porodiliste bolnice Kosevo. Vijecnica, u kojoj se nalazio ogroman broj neprocjenjivih, prastarih knjiga, je bila medju ranim ciljevima. Razlog za to je zato sto je mnogo od tih knjiga svjedocilo o veoma staroj historiji bosanskog naroda i Bosne i Hercegovine - prosiren trik u srpskoj retorici je bilo tvrditi da je Bosna i Hercegovina novokomponovana ideja i da bosanska nacija ne postoji - da su Bosanci u stvari ili srbi ili hrvati. Te stare knjige su cinile dio bosanskog identiteta i zato su bile vazna meta. Napad na Vijecnicu, koja je sagradjena za vrijeme Austro-Ugarske, je bio medju najvecim (ako ne i najvece) paljenjima knjiga u evropskoj historiji.

Mnogi su bjezali da spase zivot, sto nije uspjelo svakome, daleko od tog. Kao receno, grad je bio hermeticki zatvoren. Medju ovim ocajnim ljudima su bili mladi par Admira Ismic i Bosko Brkic, oboje tek 25 godina stari, koji su ubijeni na mostu dok su pokusavali pobjeci iz Sarajeva. Bosko je ubijen na mjestu, dok je Admira, i sama tesko ranjena, odpuzala do njega i stavila svoju ruku preko njega. Tako su umrli. Fotografija mladog para je obisla cijeli svijet. Postali su poznati kao Romeo i Julija Sarajeva. Lezali su mrtvi na mostu 4 dana - toliko je vremena trebalo srbima da pristanu na primirje da bi se njihova tijela mogla odnijeti. Njihova tragedija je kasnije prepricavana u dokumentarcima, pozorisnim komadima, pjesmama itd.

Iako su se Sarajevo i Sarajlije nasli u nemogucoj situaciji, opkoljeni sa svih strana i bez pomoci, ljudi su se borili i za neke ljepse stvari, cak su organizovali kulturne dogadjaje. Cesto su odrzavani koncerti, odrzano je i takmicenje za Miss Sarajeva (grupa U2 je napisala jednu lijepu pjesmu o tome ("Miss Sarajevo" - tekst mozete vidjeti ovdje), a snimljen je i  istoimeni dokumentarac). Umjetnicka grupa "Trio" je pravila postere i razglednice sa jako dirljivim motivima vezanim za opkoljeno Sarajevo, npr. logo Olimpijskih Igara u bodljikavoj zici i Supermanovo S koje se nastavlja u Sarajevo.

Kazu da je jednog dana na jednoj posti osvanuo graffiti "Ovo je Srbija". Sljedeceg dana je osvanuo i dodatak - "Budalo, ovo je posta"....... Ova anegdota na vrlo jednostavan nacin svjedoci o tom duhu, koji cini Sarajevo najjacim gradom svijeta.




CHOOSE YOUR LANGUAGE

MOJI LINKOVI

KONTAKT
Amila Jasarevic
vjecnisjaj@hotmail.com

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
2444

Powered by Blogger.ba